|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj najnoviji blog. Ovdje prestaje moja stvarnost i pocinje njena. Ovaj je blog potpuno razlicit od mojih ostalih. Ovdje pisem o njoj. Belli.
Bellatrix Mellissa Savannah Mellarie Eden Taylor.
To bi bila moja malenkost. Pohadam petu godinu u Hogwarts. Slytherinka sam i ne podnosim bezjake. Moji najbolji prijatelji su stvorenja tame. Pauci. Najdraze jelo mi je cokolada. Moze se reci da sam okrutna, bezosjecajna, zla. Crnom magijom savrseno vladam od malena. Ona je moj zivot, moja ljubav, moja snaga. Preko praznika zivim kod teta. Rekli su mi da su moji pravi roditelji mrtvi. Moje tete, Amber, Issabelle i Lienne, su jedne od onih koji su svoj zivot posvetili crnoj magiji. Jedne su od najboljih crnih vjestica u ovom stoljecu. Barem mi tako pricaju. Paresl-ustica sam ( naznam od kog sam pak to nasljedila ). Otac mi je Gellert Grindewald (namam pojma kako) a majka mi je Lady Carmen, voda Crne legije. Animagus sam i pretvaram se u vucicu tamniju od noci.
Katie Lestrange
Angie Raven Scott
Amaris Mae Smith
Beatrix Bell
Danielle Elvira Amber Tantress Horrible
Catherine Jones
Avril Alexandra Black
To bi bila Alex. U njenoj obitelji su svi smrtonose osim nje...no ima nade i za nju. Slytherinka na 6. godini. Uvijek je vesela i nasmijana. Svi kažu da je dobrica,ali kad je netko naljuti ili iživcira, zna biti jako opaka. Animagus je i pretvara se u jednu medenu crnu mackicu. Najbolji predmeti su joj OOMS i Napitci. Parsel-ustica je, talent nasljeden od njenog oca, poznatog smrtonose.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Hladna kisa je rominjala po staklu odrazavajuci moje raspolozenje. Iako sam obicno bezosjecajna, hladna i nedodirljiva, sada sam se osjecala izdano. Izdano od svih. Iako su moji prijatelji, kojih nije bilo puno, sada bili ovdje, samnom, osjecala sam se izdano i od njih. Njihov smijeh koji je odzvanjao odjeljkom u meni je budio samo bol. Bol kojoj nisam dopustala da se odrazi na mom licu. Uvijek sam bila nedodirljiva, zla. Nisam dopustala da ista dode do mene. Bilo mi je svejedno. Jedino vazno je bilo steci moc kojom cu postati poput svojih teta. Nikada nisam marila za ista drugo. No sada se sve promjenilo. Moje tete su uspjele ono sto nikada nitko nije. Ni u snu to nisam ocekivala s njihove strane. Uspjele su me povrijediti. Osjecala sam bol za koju nisam ni znala da mogu osjecati.
...
-Bella?- Katiein glas me odvratio od danjeg razmisljanja i promatranja kapljice kise na prozorskom staklu.
-Molim?-
-Sta ti je? Zasto si toliko tiha? I zamisljena?- svi su me pozorno gledali. Znali su da je nesto vazno posrijedi ako sam ja zamisljena i tiha, jer inace nikad nisam.
-Razmisljam... razmisljam o svojim roditeljima... i svemu sto se dosada dogodilo... razmisljam o svrsi svog zivota... o tome koliko ja toga zapravo neznam o sebi.- rekla sam. To je vjerojatno bio prvi put da sam spomenula svoje roditelje, mozda drugi.
-Roditeljima...- zapoceo je Draco. Cak ni njemu nikada nisam spomenula roditelje. To je bilo zato sto nisam znala sto da kazem.
-Da. O mojim roditeljima. O mojim navodno mrtvim roditeljima.-
-Navodno mrtvim?-
-Pa da. Nedavno sam saznala tko su oni i da uopce nisu mrtvi vec da su samo u takozvanom Vjecnom snu.- rekla sam pomalo iznervirano iako sam se trudila prikriti svoje osjecaje kao sto sam uvijek radila. Draco je to ocito primjetio te me zagrlio pokazujuci mi da me voli i da je i uz mene.
-Vjecan san...cula sam negdje za to..uff nemogu se sjetiti gdje...- mrmljala je Katie.
-Vjecan san je staroegipatska kletva koja kada je bacena na neku osobu baca tu osobu u vjecan san iz kojeg ju moze probuditi samo legendarni Ravenheart. Otkad se zna bacena je samo 3 puta. Za bacanje te kletve potrebna su tri carobnjaka koja udruzuju svoje moci koje su i inace jako velike. Osoba koja je prokleta tom kletvom nije ni ziva ni mrtva. Ne postoji protukletva i nije moguce izbjeci tu kletvu ako je bacena.- izdiktirala sam napamet nauceni tekst iz jedne od svojih mracnih knjiga o staroegipatskim kletvama i carolijama.
Katie je pobjedosno uzviknula kada sam zavrsila.
-Sjetila sam se! To sam citala u jednoj knjizi o legendarnim mocima. Spominjao se Ravenheart i Vjecni san. Ako se dobro sjecam Ravenheart je osoba legendarnih moci. Posjeduje moc da ozivi one mrtve i polumrtve. Ravenheartov doslovni prijevod je Nositelj Zla iliti Messenger of Evil. Pisalo je jos nesto o mocima ali se ne mogu sjetiti... I svaki Ravenheart je roden na prvi petak 13 u novoj godini.- rekla je i dodala :-E da i Ravenheart se navodno moze prepoznati po znaku Ravenhearta na vratu ispod lijevog uha.- trznula sam se.
-Ovaj.. kakvom znaku?- nesigurno sam upitala.
-Ruza protkana zmijom- kao iz topa ispalila je Angie.
-Hmm nesto ovako?- prosla sam rukom preko mjesta gdje se nalazio moj znak te odmaknula kosu.
-Da.. upravo tako.- Katie i Angie su u soku promrmljale.
-Ali kako ja mogu biti Ravenheart?- iznervirano sam uzviknula. Na vidjelo su izasli svi moji osjecaji. Patnja zbog skrivene istine, iznerviranost zbog onog sto se cinilo nemogucim pa i bol koju sam osjecala.
-Pa sve se zapravo slaze. Tvoje tete su crne vjestice. Rodena si na petak 13 koji je bio prvi u toj godini. Imas znak. I zasigurno imas potencijala.- logicno je rekla Katie.
-A i roditelji su mi najveci crni carobnjaci u ovom stoljecu.- rekla sam skoro pa bezvucno.
-Nikada nam nisi rekla tko su ti roditelji.- rekao mi je Draco.
-Zato sto mi nikada nisu htjeli reci tko su oni. Tek sam sad saznala.- upitno su me pogledali.
-Tko?-
-Carmen Lynn Collette Taylor ili takozvana Lady Carmen i Grindelwald.- rekla sam zamisljeno. Moj otac, najveci crni mag u zadnja dva stoljeca i moja majka, Lady Carmen, najbolja crna vjestica u zadnjem stoljecu, voda Crne Legije. Dobar par. Sada kada sam shvatila tko su zapravo oni zaista bili ponos je otjerao bol. Ponos koji sam osjecala misleci na sva postignuca svojih roditelja rastjerao je tugu i bol. Misleci na sva ubojstva bezjaka koja su pocinili moji roditelji iz zabave ponovno sam postala nedodirljiva i hladna, savrsena njihova nasljednica. To me cinilo sretnom.
...
Kisa je padala sve jace. Stvarala je usporenu sliku krajolika nad kojim se velicanstvena tama nadvijala. Zadrhtala sam pogledom ga upijajuci. Sve je bilo pusto, misticno nekako savrseno.Tu misticnost i tisinu je narusavalo samo glasno pricanje ucenika i struganje vlaka po pruzi. U odjeljku se mogao raspoznati cokoladni miris pomijesan sa mirisom dogorjele uljanice. Ne obaziruci se na dosaptavanje iza sebe, lagano sam odskrinula prozor ocarana tamom, krajolikom, kisom i cijelim dozivljajem. Hladna kisa je padala po mojim obrazima i mocila moju kosu. Izvana je u odjeljak ulazio hladni i vlazan zrak te rastjerivao miris cokolade i uljanice koja je osvjetljavala odjeljak. Sve je bilo prekrasno i misticno. Kisa koja me osvjezavala postajala je sve jaca polako se pretvarajuci u oluju ciji je vjetar sve nosio u propast i tamu. Bilo je to za mene savrsenstvo koje je odrazavalo kaos mojih osjecaja.
-Bella, moramo se presvuci.-
evo ga. napokon novi post. meni se najvise svida ovaj zadnji dio inspiriran jednom mojom prijateljicom. nadam se da vam se svida iako nije nesto super... sljedeci post ce se nastavljati tocno na ovaj i otkrivati ce sve o ravenheartu i bellinom prokletstvu... yours forever "angel"
evo moj 4. ili 5. blog. ni sama neznam.lol.
kada sam prije 2 sata napravila ovaj blog bio je o vampirici no u meduvremenu sam ga ponovno prepravila te cu sada pisati o belli eden taylor.evo sada prvi post pa dalje jos malo mog filozofiranja xd.
Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Prezime Taylor su nerijetko povezivali sa terorom od prije petnaest godina. Terorom koji je desetkovao aurore i cijeli magican svijet. Terorom koji su pocinile moje tete. Da, prezime Taylor cijelom svijetu znacilo je zlo i opasnost. I mene su povezivali s tim terorom i zlom. Ljudi su me se bojali i gledali me sa prezirom i strahom. Kada sam prolazila micali su se. Moje prisustvo je bilo dovoljno da svi drhte. Taj teror, kojeg se ni ne sjecam, davao mi je moc. Neopisivu moc nad ljudima.
Odgajali su me kao hladnokrvnu ubojicu. Klanjali su mi se. Postivali su me. Odrastala sam s jednim ciljem. Biti poput svojih teta. Godinama sam izucavala crnu magiju od najboljih. Godinama su mi tajili sto se dogodilo s mojim roditeljima. Rekli su mi da su poginuli prije cetrnaest godina. Oduvijek sam osjecala da se tu krije nesto vise. Neka tajna koju mi ne zele reci. Teror od prije petnaest godina nije bio jedini razlog zasto se nitko ne usudi izreci na glas prezime Taylor. Ne. Tu je oduvijek bilo nesto vise. Nesto sto ja jedina ne znam. Nesto sto namjeravam otkriti.
Evo i sada sjedeci u svojoj sobi pred ogledalom cesljajuci svoju dugu valovitu kosu razmisljam o tome. O tajni koje se svi boje i koju mi ne zele reci. Danas mi je petnaesti rodendan. Danas je onaj dan koji sam toliko dugo cekala. Dan za koji su mi rekli da cu saznati istinu. Istinu o sebi. Lagano sam odgurnula kosu sa lijeve strane vrata. Moja tetovaza je bila vidljiva. Nikada prije se nije toliko jako vidjela. Nikada prije nije bila toliko crna. Danas su i moje oci promjenila boju. Iz mutno sivih postale su crne. Cudno.
U dvorcu je vladala neka cudna, napeta tisina. Tek sam sada to primjetila. Spustivsi cetku na stolic ustala sam se te izasla iz sobe. Hodala sam pustim hodnicima. U zraku se osjecala napetost i hladnoca. Nikoga nije bilo. Ni mojih teta, ni njihovih sljedbenika i sluga. Nikakve poruke, nicega. Kao da nikada nisu ni postojali. Osjecala sam strah. Ali i neku silu koja me privlaci. Nastavila sam lutati pustim, hladnim hodnicima prema podrumu. U podrumu su bile samo vinske police prepune vrhunskih i starih vina. Obicno.
No ne i danas. Danas sam kraj polica sa vinima pronasla i vrata. Crna masivna vrata sa istim znakom koji se nalazio na mom vratu. Vise se nisam bojala iako mi je razum govorio da bih se trebala bojati. Nikada mi nitko nije pricao o necemu slicnom. Iako sam kao dijete cesto lutala podrumima, hodnicima, perivojem nikada nisam pronasla ista slicno. Barem koliko se sjecam. Prosla sam rukom preko vrata i ona su se otvorila. Ugledala sam dugo crno stubiste koje je vodilo prema dolje. Iako mi je jedna baklja na zidu osvjetljavala stubiste nisam mu vidjela kraj. Uzela sam tu baklju u ruku te se krenula spustati prema dolje.
Ne znam koliko sam se dugo spustala tim stubistem. Nakon negog vremena tama je postala neprobojna te se moja baklja pocela gasiti no ipak sam nastavila. Kada sam ugledala plavkasto svijetlo znala sam da sam na kraju. Jos par koraka otkrilo mi je prekrasnu spilju koja kao da je bila od dijamanta. U sredistu, nasred jezera, nalazio se maleni otocic. Bio je osvjetljen tim plavim svjetlom kojeg su dijamantni zidovi reflektirali. Znala sam da me istina tamo ceka.
Zakoracila sam na sam rub jezera. Iz jezera je izronio crni kamen sa istim znakom koji se nalazio na vratima i mojem vratu. Odjednom sam znala kako se zove i sto predstavlja. Bio je to Ravenheart. Znak vjecne ljubavi i zla. Ruza protkana zmijom.
Zakoracila sam na kamen te se pojavio jos jedan.I tako sve dok nisam zakoracila na otocic. Sada sam vidjela sto se nalazi na njemu. Bila su to dva spojena staklena lijesa. U desnom se nalazio crnokosi muskarac. Izgledao je tako spokojno drzeci je cvrsto za ruku. U lijevom je bila ona. Moja starija kopija. Znala sam tko su oni. To su bili moji roditelji.
evo nadam se da vam se svida. =) . nadam se da cete se prijaviti za likove xd. neznam... meni se taj post svida. nekako mi odise tajanstvenoscu. vi prosudite. ja sam ga napisala iz srca i zanima me vase misljenjee.
kisssssssssssssssssssssssssssssich
